Šljokice-vezene zakrpe su klasični ručni dodatak za „uradi sam“ božićni kostim.

Zakrpe-vezene šljokicama-vrsta šivanja-na tekstilni dodatak-nastala je sredinom-20.-stoljeća pokreta oživljavanja evropskih zanata. Prvobitno korišteni za ojačavanje i ukrašavanje vojnih bedževa i narodnih nošnji, od tada su evoluirali u fleksibilne dekorativne elemente koji spajaju funkcionalnost i estetiku. Obično se sastoje od osnovne tkanine, konca za vezenje i šljokica ili perli, ove zakrpe imaju ivice osigurane trčanjem, pokrivačem ili satenskim šavom. Kompatibilne sa raznim tkaninama-kao što su pamuk, vuna i poliester-mogu se pričvrstiti ručno ili fiksirati peglom, bez potrebe za specijaliziranom opremom. U modernim kontekstima služe i kao praktično rješenje za popravku odjeće i kao medij za izražavanje prazničnog duha u odjevnim kombinacijama s prazničnom tematikom.

Sedmicu prije Božića, taj obični džemper od kašmira u mojoj garderobi odjednom se osjećao previše tiho-gotovo usamljeno. Iskopao sam nekoliko šljokica-vezenih zakrpa u crvenoj, zelenoj i zlatnoj boji: rogovi irvasa koji blistaju sitnim zlatnim mrljama, božićna čarapa ukrašena minijaturnim zvončićem i uzorak snježnih pahuljica koji skriva mikroskopske kamenčiće. Nježno sam ih finim koncem zašila na manžetne i porub, skrivajući šavove tako da budu nevidljivi; ipak, svaki put kada bih podigla ruku, osjećala sam se kao da svjetlost zvijezda tiho klizi. Dodavanje-zakrpa na glavi losa na kragnu donjeg sakoa i prevlačenje šala preko nje je odmah udahnulo cijelom izgledu prazničnu atmosferu. Teška zimska odjeća lako može izgledati sivo, ali ove male zakrpe djeluju kao prenosiva, minijaturna božićna radionica, dajući svakodnevnoj odjeći toplinu ručne izrade i dašak prazničnog ritma. Oni udahnjuju novi život staroj odjeći bez potrebe za većim preinakama-pretvarajući čak i jednostavan čin zakopčavanja u trenutak koji poziva na drugi, zadivljen pogled.